“Pripovijest o doktoru Dolittleu” je kraći roman engleskog pisca Hugha Loftinga, prvi put objavljen 1920. godine. Djelo nosi podnaslov “Povijest njegovog neobičnog života u domovini i začuđujućih pustolovina u stranim zemljama koja nikad ranije nije tiskana”.
Hugh Lofting je knjigu sam ilustrirao i posvetio “svoj djeci po godinama i djeci po srcu”. Ova čarobna pripovijest o ljubaznom liječniku koji može komunicirati sa životinjama spada među najomiljenije dječje klasike 20. stoljeća i predstavlja prvi dio u nizu popularnih knjiga o doktoru Dolittleu.
Kratki sadržaj
Uvod
U malom engleskom gradiću Puddlebyju živi i radi doktor John Dolittle, koji je nekoć bio vrlo popularan liječnik. Njegov je život tekao mirno i predvidljivo sve dok nije otkrio svoju veliku ljubav prema životinjama.
Postupno je u svoju kućicu s velikim vrtom počeo primati sve više i više ljubimaca – razne ptice, zečeve, bijele miševe, vjeverice, ježa, pa čak i kornjaču.
Njegova sestra Sarah, koja je vodila kućanstvo, nije bila oduševljena tim suživotom s brojnim životinjama. Doktorovi ljudski pacijenti počeli su izbjegavati njegovu ordinaciju zbog prisutnosti tolikih životinja, pa su njegovi prihodi drastično opali.
Jednog dana, kada je situacija postala financijski neodrživa, Dolittle je razmatrao što dalje činiti. U pomoć mu je pristigao jedini preostali pacijent – trgovac životinjskom hranom. On je doktoru predložio briljantnu ideju: zašto ne bi postao veterinar, odnosno liječnik za životinje?
Doktor je ovu ideju dočekao s oduševljenjem, no imao je jednu veliku prepreku – nije mogao razgovarati sa svojim potencijalnim pacijentima kako bi saznao što ih muči. No, njegovo poznanstvo s posebnom papigom Polinezijom donijelo je neočekivani preokret. Polinezija, papiga iznimne inteligencije, ponudila je da ga nauči jeziku životinja.
Papiga je strpljivo podučavala doktora različitim životinjskim jezicima i dijalektima. Doktor Dolittle je marljivo zapisivao značenja različitih zvukova koje životinje proizvode. S vremenom je svladao jezik pasa, mačaka, konja, svinja, krava, ovaca, pa čak i riba.
Kako je napredovao u komunikaciji sa životinjama, tako se širio i glas o njegovim izvanrednim sposobnostima. Jednog mu je dana na vrata došao konj s velikim problemom – radio je na polju i zbog dugog boravka na suncu skoro je oslijepio. Doktor mu je ponudio inovativno rješenje: napravio mu je zelene naočale koje su štitile njegove oči od sunca.
Zaplet
Doktor Dolittle je ubrzo stekao veliko povjerenje među životinjama, te je njegov dom postao utočište za brojne ljubimce.
Uz već spomenutu Polineziju, njegov najbliži krug suradnika činili su pas Đip, sova Tu-Tu, prase Gic-Gic, patkica Pat-Pat te majmun Či-Či. Njihov miran život prekinula je poruka iz Afrike – strašna epidemija se širila među majmunima i hitno im je trebala medicinska pomoć.
Bez mnogo razmišljanja, doktor Dolittle je odlučio otputovati u Afriku kako bi pomogao ugroženim majmunima. Sa sobom je poveo svoje vjerene životinjske prijatelje. Putovanje brodom trajalo je punih šest tjedana, a vodič im je bila lastavica koja je donijela poruku iz Afrike.
Po dolasku na afrički kontinent, suočili su se s prvom preprekom – morali su dobiti dopuštenje kralja Džolidžikija, koji je bio vladar cijele zemlje. Međutim, kralj nije bio nimalo gostoljubiv.
Nije mu se svidjelo da strani liječnik luta njegovom zemljom i liječi životinje bez njegove dozvole. Stoga je naredio da se doktor i svi njegovi pratitelji zatoče u tamnicu.
Doktor i njegove životinje nisu se dugo zadržali u zarobljeništvu. Zahvaljujući snalažljivosti papige Polinezije, uspjeli su pobjeći već prve noći. Nakon bijega, doktor je konačno mogao pristupiti liječenju oboljelih majmuna. Posvetio se svom plemenitom zadatku s velikom predanošću, i ubrzo su se majmuni počeli oporavljati.
U znak zahvalnosti za njegovu nesebičnu pomoć, majmuni su doktoru poklonili vrlo poseban dar – rijetku životinju koju bijelci još nisu vidjeli, nazvanu Gurnime-Povuciga. Bila je to fascinantna dvoglava životinja, jedinstvena u cijelom životinjskom carstvu.
Međutim, doktorova sloboda nije dugo trajala. Kralj Džolidžiki, bijesan zbog njihovog bijega, poslao je svoje vojnike da ih ponovno uhvate. I tako su se doktor i njegova družina ponovno našli u tamnici. Ovaj put, pomoć im je došla iz neočekivanog izvora – kraljevića Bumpa.
Kraljević je bio opčinjen zapadnjačkom kulturom i imao je jednu veliku želju – htio je biti bijelac. Doktoru je ponudio slobodu u zamjenu za uslugu da ga pretvori u bijelca. Iako je znao da takva transformacija nije moguća, doktor je ipak smislio plan.
Uz pomoć svojih životinjskih prijatelja, uspio je prevariti kraljevića koristeći posebne pripravke koji su privremeno posvijetlili njegovu kožu, što je bilo dovoljno da kraljević bude zadovoljan i pomogne im u bijegu.
Rasplet
Nakon što su izbjegli iz kraljevstva okrutnog Džolidžikija, doktor Dolittle i njegovi prijatelji krenuli su natrag kući brodom. No, njihove pustolovine još nisu bile gotove. Na moru su ih presreli gusari i zarobili.
Suočeni s još jednom opasnom situacijom, doktoru je ponovno pomogla njegova sposobnost komuniciranja sa životinjama. Ovaj put, u pomoć su mu priskočili morski psi, s kojima je uspostavio komunikaciju. Zahvaljujući njihovoj intervenciji, uspjeli su se osloboditi gusarskog zarobljeništva.
Nastavili su putovanje i zaustavili se na Kanarskim otocima, gdje su zamijenili brod. Tamo ih je dočekalo još jedno iznenađenje – maleni uplakani dječak koji je tražio svog ujaka. Dječak je opisao ujaka kao ribara crvene kose s tetoviranim sidrom na nadlaktici.
Doktor je odmah odlučio pomoći dječaku u potrazi. Prvo je zamolio orlove da pretraže otoke iz zraka, no ni oni nisu uspjeli pronaći nestalog ribara. Konačno, pas Đip, koristeći svoj izvanredan njuh, uspio je pronaći dječakovog ujaka. Bio je to dirljiv trenutak kada su se dječak i njegov ujak konačno ponovno sreli.
Nakon što su uspješno riješili i ovaj problem, doktor i njegova družina nastavili su putovanje prema Engleskoj. Kada su konačno stigli u Puddleby, doktor se suočio s dobro poznatim problemom – nedostatkom novca.
Nakon svih pustolovina i plemenitih djela koje je učinio, njegova financijska situacija bila je gora nego ikad. No, doktor Dolittle nije bio osoba koja lako odustaje. Došao je na genijalnu ideju kako riješiti svoje financijske probleme – odlučio je osnovati cirkus.
U središtu njegove cirkuske atrakcije bila je neobična životinja koju je dobio od afričkih majmuna – dvoglava Gurnime-Povuciga. Za mnoge je to bila jedinstvena prilika da vide čudesnu životinju iz afričke džungle koju nitko prije nije vidio.
Ljudi su bili fascinirani i rado su plaćali ulaznice za cirkus, što je doktoru omogućilo da riješi svoje financijske probleme. Istovremeno, životinja je bila dobro zbrinuta i tretirana s poštovanjem, što je bilo u skladu s doktorovim dubokim uvjerenjem da sve životinje zaslužuju dostojanstvo i brigu.
Zaključak
“Pripovijest o doktoru Dolittleu” završava na pozitivan način, pokazujući kako dobrota, suosjećanje i poštovanje prema svim živim bićima mogu donijeti neočekivane nagrade.
Doktor je kroz svoje pustolovine stekao dragocjena iskustva, proširio svoje znanje o životinjskom svijetu i stekao prijatelje diljem svijeta. Njegov dom u Puddlebyju postao je mjesto gdje su životinje uvijek dobrodošle i gdje se prema njima postupa s ljubavlju i poštovanjem.
Ova priča nije samo zabavna pustolovina već i duboka poruka o važnosti razumijevanja i poštovanja svih živih bića. Doktor Dolittle nam pokazuje kako je moguće živjeti u skladu s prirodom i svim njezinim stanovnicima. Njegova sposobnost komuniciranja sa životinjama simbolizira ideal razumijevanja i suživota koji nadilazi jezične i vrste barijere.
Knjiga završava s doktorom koji nastavlja svoj miran život u Puddlebyju, okružen svojim životinjskim prijateljima. Njegova kuća ostaje utočište za sve životinje kojima je potrebna pomoć, a on sam postaje svojevrsna legenda – čovjek koji može razgovarati sa životinjama i koji je uvijek spreman pomoći onima u nevolji.
Iako su njegove afričke pustolovine završile, čitatelji naslućuju da ovo nije kraj doktorovih neobičnih iskustava i da ga u budućnosti čekaju nove, jednako uzbudljive avanture.
Tema i ideja djela
Središnja tema “Pripovijesti o doktoru Dolittleu” je komunikacija između ljudi i životinja te važnost razumijevanja i poštovanja svih živih bića. Kroz lik dobroćudnog doktora koji uči govoriti jezikom životinja, autor istražuje ideju da bi svijet bio mnogo bolji kad bismo mogli razumjeti jedni druge preko granica vrsta.
Ideja djela počiva na nekoliko ključnih poruka:
- Poštovanje prema svim živim bićima – Doktor Dolittle tretira životinje kao jednako vrijedna stvorenja s vlastitim mislima, osjećajima i pravima
- Važnost empatije i suosjećanja – Doktorova sposobnost da razumije životinje simbolizira dublju empatiju koja nadilazi verbalno razumijevanje
- Kritika kolonijalizma – Kroz doktorova iskustva u Africi, Lofting suptilno kritizira kolonijalni mentalitet i predrasude prema drugim kulturama
- Važnost nesebičnosti i pomaganja drugima – Doktor stavlja potrebe drugih iznad svojih vlastitih, čak i kad to dovodi do osobnih teškoća
Lofting je knjigu napisao tijekom Prvog svjetskog rata, što dodatno kontekstualizira njenu pacifističku poruku i zagovaranje harmonije umjesto sukoba. Ova priča nas podsjeća da jezik ne bi trebao biti prepreka za ljubaznost i razumijevanje, bilo da se radi o različitim kulturama ili različitim vrstama.
Analiza likova
Glavni likovi
Dr. John Dolittle – Nekonvencionalni liječnik iz Puddlebyja koji pokazuje izvanredne osobine:
- Beskrajna ljubav prema životinjama
- Nesebična želja da pomogne drugima
- Optimizam čak i u najtežim situacijama
- Prilagodljivost i snalažljivost
- Hrabrost i upornost
- Skromnost i jednostavnost
Životinjski likovi – Ključna skupina likova koja daje djelu posebnu čar:
| Životinja | Karakteristike | Uloga u priči |
|---|---|---|
| Polinezija (papiga) | Mudra, iskusna, praktična | Mentorica i prevoditeljica |
| Đip (pas) | Vjeran, inteligentan, izvrstan njuh | Tragač i zaštitnik |
| Gic-Gic (prase) | Naivno, znatiželjno | Komični element |
| Tu-Tu (sova) | Promišljena, ozbiljna | Savjetnica |
| Či-Či (majmun) | Spretan, pametan | Pomoćnik u pustolovinama |
| Pat-Pat (patka) | Praktična, vrijedna | Održava doktorovu kuću |
Sporedni likovi
- Sarah Dolittle – Doktorova sestra, predstavnica konvencionalnog društva
- Kralj Džolidžiki – Afrički vladar, antagonist, simbol autoritarnosti
- Kraljević Bumpo – Kompleksan lik s identitetskim problemima
- Gurnime-Povuciga – Jedinstvena životinja, simbol egzotičnog i nepoznatog
Loftingovi likovi su iznimno živopisni i dobro razvijeni. Svaki od njih predstavlja određeni aspekt ljudske prirode, a zajedno tvore zajednicu koja simbolizira ideal međusobnog razumijevanja i poštovanja. Kroz životinjske likove, autor omogućuje mladim čitateljima da bolje razumiju različite ljudske osobine i vrijednosti.
Jezik, stil i pripovijedanje
Hugh Lofting u “Pripovijesti o doktoru Dolittleu” koristi jednostavan, pristupačan jezik koji je savršeno prilagođen mlađoj publici, a opet dovoljno bogat da zadrži interes odraslih čitatelja. Njegov stil karakterizira:
- Jasnoća i jednostavnost – Rečenice su kratke i jasne, bez nepotrebnih ukrasnih elemenata
- Humor i toplina – Prožima cijelu priču, stvarajući ugodnu atmosferu
- Bogata imaginacija – Posebno vidljiva u opisima životinjskih jezika i njihovih karaktera
- Ravnoteža između dijaloga i naracije – Omogućuje dinamičan ritam pripovijedanja
Pripovjedne tehnike koje Lofting koristi uključuju:
| Tehnika | Primjena u djelu |
|---|---|
| Kronološko pripovijedanje | Radnja teče linearno, slijedeći doktorove pustolovine |
| Sveznajući pripovjedač | Daje uvid u misli i osjećaje svih likova |
| Epizodična struktura | Priča je podijeljena na zasebne pustolovine koje tvore cjelinu |
| Vizualni elementi | Loftingove vlastite ilustracije dopunjuju tekst |
Posebno je zanimljivo kako autor kroz jednostavan jezik uspijeva dočarati složene društvene i etičke teme. Jezične barijere između ljudi i životinja, koje doktor Dolittle premošćuje, služe kao metafora za komunikacijske barijere između različitih kultura i zajednica.
Stil pripovijedanja čitatelju omogućuje da lako uroni u imaginarni svijet i putuje zajedno s doktorom kroz njegove pustolovine.
Povijesni i kulturni kontekst
“Pripovijest o doktoru Dolittleu” nastala je u značajnom povijesnom razdoblju. Hugh Lofting počeo je razvijati ove priče dok je služio kao vojnik u Prvom svjetskom ratu (1914.-1918.), pišući pisma svojoj djeci. Ovaj kontekst daje djelu dodatnu dubinu:
- Reakcija na ratne strahote – Lofting je bio svjedok patnji životinja, posebice konja, tijekom rata
- Poslijeratno društvo – Knjiga je objavljena 1920., kada je svijet tražio povratak nevinosti i optimizma
- Kolonijalno doba – Prikaz Afrike odražava tadašnje kolonijalne odnose, iako s određenom dozom kritike
Kulturni elementi koji oblikuju djelo:
- Viktorijanski i edvardijanski senzibilitet – Vidljiv u doktorovom ekscentričnom, ali plemenitom karakteru
- Pokret za prava životinja – Lofting je bio preteča modernih stavova o dobrobiti životinja
- Znanstveni napredak – Doktorova medicinska znanja i eksperimenti odražavaju fascinaciju znanošću tog doba
Knjiga također odražava tadašnje britanske vrijednosti i poglede na svijet, iako Lofting često subverzivno preispituje neke od tih vrijednosti. Doktor Dolittle reprezentira drukčiji pristup “civilizacijskoj misiji” – umjesto nametanja zapadnjačkih vrijednosti, on uči i prilagođava se, što je bilo neobično progresivno za to vrijeme.
Važno je napomenuti da, iako originalni tekst sadrži određene elemente koji bi se danas smatrali problematičnima u prikazu drugih kultura, kasnija izdanja i adaptacije su često revidirane kako bi odražavale suvremene vrijednosti i senzibilitete.
Osobne refleksije i dojmovi
“Pripovijest o doktoru Dolittleu” ostavlja snažan dojam na čitatelja svojom toplinom, maštovitošću i bezvremenskim porukama. Čitajući ovo djelo, nemoguće je ne zapitati se kako bi svijet izgledao kada bismo doista mogli razgovarati sa životinjama – bi li to promijenilo naš odnos prema njima i prirodi općenito?
Najdirljiviji aspekti knjige:
- Doktorova nesebičnost – Njegova spremnost da žrtvuje vlastitu udobnost za dobrobit drugih
- Prikaz prijateljstva – Veze između doktora i njegovih životinjskih prijatelja su dirljive i autentične
- Jednostavne životne mudrosti – Knjiga nenametljivo prenosi važne životne lekcije
Što me posebno dojmilo u djelu:
| Element | Refleksija |
|---|---|
| Komunikacija s životinjama | Potiče razmišljanje o pravima životinja i našem odnosu prema njima |
| Doktorova životna filozofija | Inspirira jednostavniji, povezaniji način života |
| Pustolovna struktura | Podsjeća nas da život treba prihvatiti kao niz avantura |
| Humor | Pokazuje kako se ozbiljne teme mogu predstaviti na pristupačan način |
Iako je pisana prije više od stoljeća, knjiga i danas djeluje svježe i relevantno. Poruka o važnosti razumijevanja “drugih”, bilo da se radi o životinjama ili ljudima iz različitih kultura, možda je važnija nego ikad. Čitatelj se lako povezuje s doktorom Dolittleom – njegovom dobrotom, radoznalošću i otvorenošću prema svijetu.
Utjecaj djela na književnost
Hugh Loftingova “Pripovijest o doktoru Dolittleu” ostavila je neizbrisiv trag u dječjoj književnosti i popularnoj kulturi. Njezin utjecaj vidljiv je na više razina:
Utjecaj na dječju književnost:
- Pionirsko djelo u žanru priča o komunikaciji s životinjama
- Postavila je standard za antropomorfizam u dječjoj književnosti
- Utjecala na kasnija djela koja istražuju odnos ljudi i životinja
- Uvela složenije etičke teme u književnost za djecu
Kulturni utjecaj i adaptacije:
- Brojne filmske adaptacije (1967., 1998., 2020.)
- Televizijske serije i animirani filmovi
- Kazališne predstave i mjuzikli
- Referencirano u drugim književnim djelima i popularnoj kulturi
Inovacije koje je donijela:
- Kombinacija fantastike i realizma
- Uključivanje ekoloških tema prije njihovog šireg prepoznavanja
- Spajanje pustolovine, humora i edukativnih elemenata
- Nekonvencionalni protagonist koji postaje uzor
Nastavak serijala: Uspjeh prve knjige doveo je do stvaranja cijelog serijala o doktoru Dolittleu, s ukupno 12 knjiga koje je Lofting napisao između 1920. i 1952. Svaki nastavak dodatno je proširio imaginarni svijet i produbio likove, stvarajući bogat književni univerzum koji je inspirirao generacije čitatelja.
Knjiga doktora Dolittlea ostaje jedan od onih rijetkih književnih fenomena koji uspijevaju nadići svoje vrijeme i nastaviti govoriti novim generacijama.
Iako se neki aspekti originalnog djela mogu činiti zastarjelima iz današnje perspektive, središnje poruke o ljubaznosti, razumijevanju i poštovanju prema svim živim bićima ostaju jednako relevantne danas kao i prije stotinu godina.
