Granični poremećaj ličnosti (BPD) složen je psihički poremećaj koji utječe na emocije, ponašanje i odnose. Osobe s BPD-om često osjećaju intenzivne emocije, imaju nestabilnu sliku o sebi i bore se s impulsivnošću.
Ključni simptomi uključuju strah od napuštanja, nestabilne odnose, nejasan osjećaj identiteta i sklonost samodestruktivnom ponašanju. Uzroci ovog stanja nisu u potpunosti jasni, ali stručnjaci vjeruju da kombinacija genetskih, okolišnih i neurobioloških faktora igra ulogu.
Iako život s BPD-om može biti izazovan, postoje učinkoviti tretmani. Psihoterapija, posebno dijalektička bihevioralna terapija (DBT), pokazala se korisnom u upravljanju simptomima i poboljšanju kvalitete života.
Što je granični poremećaj ličnosti?
Granični poremećaj ličnosti je ozbiljan mentalni poremećaj. Osobe s ovim stanjem imaju poteškoće u kontroliranju emocija i ponašanja. Njihovi odnosi s drugima često su nestabilni i burni.
Stručnjaci ga još nazivaju i borderline poremećaj. Ovaj naziv dolazi iz engleskog jezika. Poremećaj utječe na način razmišljanja i odnose s ljudima. Osobe koje pate od njega teško se prilagođavaju društvenim normama.
Simptomi graničnog poremećaja ličnosti mogu biti dramatični. Česte su nagle promjene raspoloženja i impulzivno ponašanje. Osobe s ovim poremećajem često imaju intenzivan strah od napuštanja.
Uzroci poremećaja nisu u potpunosti jasni. Stručnjaci vjeruju da genetika i okolina igraju ulogu. Traumatična iskustva u djetinjstvu mogu povećati rizik.
Liječenje je moguće, ali zahtijeva stručnu pomoć. Psihoterapija je ključna u tretmanu. Ponekad se koriste i lijekovi za ublažavanje simptoma. Podrška obitelji je izuzetno važna u procesu oporavka.
Poremećaj je češći kod žena. Procjenjuje se da od njega pati između 1,6% i 5,9% populacije. Dijagnoza se obično postavlja u kasnoj adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi.
Glavni simptomi i znakovi
Granični poremećaj ličnosti karakteriziraju složeni obrasci ponašanja i emocija. Ovi simptomi često uzrokuju značajne probleme u svakodnevnom životu osobe.
Emocionalna nestabilnost
Osobe s graničnim poremećajem često doživljavaju nagle i intenzivne promjene raspoloženja. Mogu se osjećati sretno jednog trenutka, a već sljedećeg biti ljuti ili tužni. Te promjene mogu trajati od nekoliko sati do nekoliko dana.
Emocionalne reakcije su često pretjerane u odnosu na situaciju. Netko može burno reagirati na manju kritiku ili perceived odbijanje. Ova nestabilnost može dovesti do problema u odnosima i na poslu.
Česti su i osjećaji kronične praznine ili dosade. Osoba se može osjećati prazno iznutra, bez obzira na vanjske okolnosti.
Problemi s identitetom
Mnogi s ovim poremećajem imaju nestabilan osjećaj vlastitog identiteta. Mogu se boriti s pitanjima tko su zapravo i što žele od života.
Njihovi ciljevi, vrijednosti i karijerni planovi često se drastično mijenjaju. Netko tko je jučer želio biti liječnik, danas možda želi biti umjetnik.
Slika o sebi može varirati od izrazito pozitivne do izrazito negativne. Osoba se može osjećati vrijedno jednog dana, a bezvrijedno sljedećeg.
Česte su i promjene u seksualnoj orijentaciji, rodnom identitetu ili vrijednostima.
Impulzivno ponašanje
Impulzivnost je čest simptom graničnog poremećaja. Osobe često djeluju bez razmišljanja o posljedicama. To može uključivati:
- Riskantan seks
- Prejedanje
- Opasnu vožnju
- Trošenje velike količine novca
Ova ponašanja često služe kao način nošenja s emocionalnom boli. Nažalost, dugoročno mogu stvoriti ozbiljne probleme.
Neki se upuštaju u samoozljeđivanje, poput rezanja. Drugi imaju suicidalne misli ili pokušaje, posebno kad se osjećaju odbačeno.
Nestabilni odnosi
Osobe s graničnim poremećajem često imaju intenzivne, ali nestabilne veze. Mogu brzo idealizirati nekoga, a zatim ga naglo odbaciti.
Često postoji snažan strah od napuštanja, stvarnog ili zamišljenog. To može dovesti do očajničkih pokušaja da se spriječi odlazak voljene osobe.
Povjerenje je često problem. Osoba može biti pretjerano sumnjičava ili se pak prebrzo vezati za druge. Česte su svađe, prekidi i pomirenja u romantičnim vezama.
Odnosi s obitelji i prijateljima također mogu biti burni, s čestim sukobima i razdobljima udaljavanja.
Dijagnostički kriteriji
Granični poremećaj ličnosti (BPD) ima specifične dijagnostičke kriterije. Stručnjaci koriste DSM (Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje) za postavljanje dijagnoze.
Za dijagnozu BPD-a potrebno je da osoba pokazuje barem pet od devet ključnih simptoma. Ti simptomi uključuju:
- Strah od napuštanja
- Nestabilni odnosi
- Nestabilan identitet
- Impulzivnost
- Samoozljeđivanje ili suicidalne misli
- Emocionalna nestabilnost
- Kronični osjećaj praznine
- Intenzivan bijes
- Paranoidne misli ili disocijacija
Važno je napomenuti da se ovi simptomi moraju pojavljivati dulje vrijeme i u različitim situacijama. Ne smiju biti rezultat trenutne krize ili stresa.
Dijagnoza BPD-a nije jednostavna. Često se miješa s drugim poremećajima poput bipolarnog poremećaja ili PTSP-a. Zato je ključno da dijagnozu postavi stručnjak za mentalno zdravlje.
Zanimljivo je da se BPD češće dijagnosticira kod žena. No, neki stručnjaci smatraju da je to zbog pristranosti u dijagnosticiranju, a ne stvarne razlike u učestalosti.
Konačno, važno je znati da dijagnoza BPD-a ne znači da osoba ne može voditi ispunjen život. Uz pravilno liječenje, mnogi s BPD-om uspješno upravljaju svojim simptomima.
Metode liječenja
Liječenje graničnog poremećaja ličnosti uključuje nekoliko učinkovitih pristupa. Svaki od njih ima važnu ulogu u pomaganju osobama da upravljaju svojim simptomima i poboljšaju kvalitetu života.
Psihoterapija
Psihoterapija je temelj liječenja graničnog poremećaja ličnosti. Ona pomaže pacijentima da bolje razumiju svoje emocije i ponašanja. Terapeut i pacijent zajedno rade na razvoju zdravijih obrazaca razmišljanja i reagiranja.
Važno je pronaći terapeuta s iskustvom u liječenju ovog poremećaja. Terapija može trajati mjesecima ili čak godinama, ali donosi značajne rezultate. Pacijenti uče prepoznavati okidače za svoje reakcije i razvijaju nove strategije suočavanja.
Mnogi kažu da im je psihoterapija promijenila život. “Nakon godina patnje, konačno sam naučila kontrolirati svoje impulse”, rekla je jedna pacijentica. Ipak, treba biti strpljiv – promjene ne dolaze preko noći.
Farmakoterapija
Lijekovi mogu biti korisna dopuna psihoterapiji. Oni ne liječe sam poremećaj, ali ublažavaju neke simptome. Antidepresivi pomažu kod depresije i anksioznosti. Stabilizatori raspoloženja smanjuju emocionalne oscilacije.
Antipsihotici u malim dozama mogu pomoći kod paranoidnih misli. Međutim, lijekovi imaju i nuspojave. Neki pacijenti se žale na povećanje težine ili gubitak libida.
Važno je redovito pratiti učinke lijekova s liječnikom. Doze se često moraju prilagođavati. Nikad ne treba naglo prekidati uzimanje lijekova bez savjeta stručnjaka.
DBT terapija
Dijalektička bihevioralna terapija (DBT) posebno je razvijena za granični poremećaj. Ona uči vještine regulacije emocija, tolerancije na stres i uspostave zdravih odnosa.
DBT kombinira individualne i grupne sesije. Pacijenti uče tehnike poput mindfulnessa i asertivne komunikacije. Vježbaju nove vještine u svakodnevnom životu.
Mnogi kažu da im je DBT pomogla više od klasične terapije. “Napokon imam alate za nošenje s krizama”, rekao je jedan pacijent. DBT zahtijeva predanost, ali rezultati mogu biti izvrsni.
Grupna terapija
Grupna terapija pruža podršku i razumijevanje drugih s istim problemima. Pacijenti dijele iskustva i uče jedni od drugih. To pomaže da se osjećaju manje izolirano.
Grupe obično vodi stručni terapeut. Teme uključuju upravljanje odnosima, kontrolu ljutnje i izgradnju samopouzdanja. Članovi vježbaju nove vještine u sigurnom okruženju.
Neki se u početku osjećaju nelagodno u grupi. Ali s vremenom, mnogi kažu da im je to najvrjedniji dio terapije. “Napokon sam shvatio da nisam sam u ovome”, rekao je jedan član.