Bijeli jelen je jedna od najljepših bajki Vladimira Nazora. Središnja tema djela je djevojčica Anka koja ima sposobnost razumjeti jezik životinja. Ovo djelo se smatra jednom od najljepših Nazorovih bajki koja uvodi čitatelja u čarobni svijet šume gdje se susreću ljudski i životinjski svijet.
Kratki sadržaj
Uvod
Bila jednom sirota guščarica Anka bez oca i majke, mršava i žuta kao vosak, poderanog odijela i bosih nogu. Iako je imala šest godina izgledalo je kao da ima samo četiri, a nakon smrti roditelja brigu o njoj je preuzela tetka koja je radila kao sluškinja na dvoru Vranje.
Kada je Anka počela samostalno hodati dobila je posao da čuva guske koje je nisu slušale, a naročito gusan Gagarilo, predvodnik jata. Na dvoru se na nju nije nitko obazirao jer su svi mislili da je glupa.
Šestogodišnja krhka Anka je guščarica koju je kao siroče uzela tetka koja je sluškinja u vranjskom dvorcu. Njime je vladao zli knez Bodo.
Najdraže mjesto za ispašu gusaka bilo je u grmu koji se nalazilo između dva potoka. Tako je jednog dana Anka čula viku lovaca kada se pred njom našla ranjena košuta.
Djevojčica ju sakrije u grm, ukloni tragove i kada ju je knez Bodo pitao gdje je košuta otrčala, Anka je samo šutala. To je kneza naljutilo i bacio je kamen na nju te joj tako raskrvario koljeno. Psi su tada opet zalajali i cijela družina nastavi dalje.
Anka je pomogla košuti da stane na noge i nakon što je otišla, gusan Gagarin se krene rugati Anki zbog koljena i odluči krenuti prema šumi.
Anka ga je molila da se vrati, a kada ju nije poslušao krenula je za njim i brzo zalutala. Koljeno ju je sve više boljelo, prestrašila se i počela bezglasno plakati. U tom trenutku naiđe košuta koju je spasila i odnese je na svojim plećima na sigurno od vukova, prema logu u planinana.
Zaplet
Ujutro kada se probudila bila je gladna, pa je pojela kupinove jagode. U tom je trenutku čula kosa kako pjeva i prestrašila se kako razumije svaku riječ i kako se ta životinja glasa kao čovjek.
Košuta koja se maloprije vratila joj objasni kako životinje ne govore ljudski, nego svatko tko prespava u jelenjem ležaju može razumijeti životinje. Tada su sve životinje uključujući i jelena okružile ležaj gdje je bila Anka jer ih je uznemirila njena vika.
Okupi se sva zvjerad kojoj je zapovijedao šumski poglavar medvjed Ljumo. Pokušavali su odlučiti što sa ljudskim lanetom, a jelen je objasnio kako je upravo ona spasila košutu. Guščarica tada izvadi trn iz Ljumove šape, svi pristanu da Anka ostane uz jelena umjesto laneta kojeg su ljudi ubili. Jedino su vukovi vikali kako je ipak i dalje žele pojesti.
Anka je rasla i jednog dana je zbog njene zlatne kose prozvaše Zlatokosa. Anka je živjela i rasla uz Bijelog Jelena. Za njih su brinuli jelen Vitogor i košuta. Prošle su tri godine kako je Zlatkosi dozvoljeno da ostane u šumi, a svake godine se budi prije zore u planinskom ležaju jelena Vitoroga i kada se oni vrate s paše ona dolazi u šumu.
Tako je jednom susrela Ćuka koji joj govori kako treba pomagati životinjama, a ne ljudima i da je knez Bodo ubio orlicu i orla, a da je mali orlić ostao sam. Zlatokosa je odmah krenula prema vrhu Oštri kuk kako bi nahranila orlića, koji se bunio na početku, a čak joj je htio kljun zabiti u meso.
Ljumo je donio odluku, ako se ne rodi bijeli jelen predat će je vukovima. Ali onda stigne vijest kako se u ležaju Vitoroga rodilo bijelo jelenče s kojim je Zlatokosa odrastala. Nakon nekoliko godina jelen dobije rogove.
Rasplet
Zlatokosa je često s jelenom promatrala udaljene krajeve i kada ih je poželjela upoznati uzjaha jelena i krene. Uskoro zalutaju, a bježeći pred vukom nađu se kod male kuće.
Unutra se čuo plač žene zbog sina Drage koji se izgubio, ali odjednom kroz prozor joj dvije ruke uruče sina, koji kaže da ga je spasila bijela koza i neka dobra tetka. Nakon izleta bijeli jelen izjavi da je svijet lijep, ali da je šuma ipak najljepša.
Knez Bodo krene opet u lov, a Ulrik se tužan odvoji od ostalih i tada ugleda Zlatokosu. Odmah se zaljubi, a Gvizdenkljun poleti prema zvijezdama i pokaže Zlatokosi njenu i Urlikovu zvijezdu koje su bile udaljene, ali su se približavale dok je ona kneza Bode nestala. Zlatokosa se potom vratila, a vepar Kiso ubio kneza Boda. Lovci su tada uz pomoć vuka i zmije oteli bijelog jelena i zatvorili u Urlikovoj sobi.
Od tada je prošlo pet godina, a Ulrik je naredio svima da moraju biti dobri prema kmetovima. Oslobodio je sve robove osim bijelog jelena, dok mu golub nije donio zlatokosinu vlas i list hrasta. Tako su se njih dvoje napokon sastali i Ulrik je izjavio da će jelena pustiti ako njemu šuma da zlatokosu.
Zaključak
Ispred Ljumove pećine je veliko zasjedanje. Djevojka prenese prijedlog i mnogi zaključe kako bi se trebala vratiti ljudima, a jelen njima. Zlatokosa je bila tužna jer više neće biti šumska vila nego guščarica. Nakon tri dana sastala se s Ulrikom koji nakon odluke šumskog vijeća odjene srebro i zlato, a na glavu joj stavi kneževsku krunu objavivši joj kako će biti njegova žena. Njihove zvijezde su se spojile, a Ulrik pusti bijelog jelena.
Održana je velika proslava, a kada je bijeli jelen htio pozvati svoju sestru to nije mogao jer ga ona više nije razumjela. Knez i kneginja su još neko vrijeme bili u gradu, a kada su se vratili imali su lijepog sina.
Neka bude sve onako kako bi moralo biti. Neka se čovječje lane vrati ljudima, a jelenče jelenima! Priča govori o djevojčici Anki koja se izgubila u šumi i naučila razgovarati sa životinjama nakon što je spavala u jelenovom ležaju. Priča uči da čovjek, iako može voljeti druge svjetove, treba živjeti tamo gdje mu je mjesto.
Tema i ideja djela
Nazor gradi priču oko moralnog sukoba između plemenitih bića poput bijelog jelena i zlih sila koje predstavljaju knez Bodo i vuk Ovcoder. Glavni fokus stavlja na ovu borbu između dobra i zla.
Kroz prekrasne opise prirode i živopisne likove, Nazor nas uči važnim životnim lekcijama o hrabrosti, upornosti i vrijednosti slobode. Bajka također prikazuje kako dobrota uvijek biva nagrađena – Anka je spasila košutu i za uzvrat je dobila spas i čarobnu sposobnost razumijevanja životinja.
Bijeli jelen se smatra jednom od najljepših bajki Vladimira Nazora s kojom svakog čitatelja uvodi u čaroban svijet šume gdje će guščarica Anka tražiti pomoć od ljudske zlobe, u svijetu gdje će životinje biti ravnopravne ljudima. Na početku je svijet životinja i ljudi u potpunosti razdvojen jer među njima još uvijek postoji nepovjerenje.
Bajkovita priča iz vremena kada su ljudi još živjeli nadomak divljih šuma, a čudesni su događaji nekima od njih mogli donijeti dar razumijevanja životinja. Nazor u Bijelom jelenu, unatoč razumijevanju svijeta kojeg opisuje, poručuje da se različiti svjetovi ne mogu miješati, već da čovječje lane pripada ljudima, a bijeli jelen jelenima.
Pouka djela je da se dobro dobrima vraća. Ovo je temeljni moralni kompas priče koji se proteže kroz cijelo djelo, pokazujući kako plemenita djela uvijek donose pozitivne posljedice.
Analiza likova
Glavni likovi u djelu su:
Djevojčica Anka (Zlatokosa), Bijeli jelen, Gagarilo, košuta, jelen Vitorog, medvjed Ljumo, Ćuko, lisac Striko, divlja svinja Kiso, knez Urlik, knez Bodo.
Anka/Zlatokosa
Anka – djevojčica koja je glavni lik priče. Kada smo se upoznali s njom bilo joj je samo šest godina, a autor ju je opisao kao sitnu, mršavu i blijedu djevojčicu svijetle puti i plave kose. Nije imala roditelje pa ju je Vranjina sluškinja primila k sebi i brinula o njoj. Uvijek je bila odjevena u poderanu odjeću, a noge su joj bile bose. Vranjina sluškinja ju je naučila kako će se brinuti o guskama. Usporedbe radi, gusak Gagarilo bio je veći i jači od nje.
Ona je na početku priče bila strašljiva, kržljava i plaha, ali s vremenom je dobivala sve više lijepih i pohvalnih crta koje su krasile prave šumske vile. S vremenom je tako svladala mnogo vještina koje su joj bile potrebne da bi opstala u šumi. Postala je smjela, hrabra i odlučna. Bila je brižna, iako se skrivala od ljudi, svakome je pomogla ako se našao u nevolji, a i pokazala im put prema dobrome, kako postati bolji čovjek.
Bijeli jelen
Bijeli jelen – znatiželjan i često se radi toga upušta u razne dogodovštine, ni ne sluteći da bi mogao biti u opasnosti. Nakon što se vrati u šumu, nakon lutanja, uvijek zaključi kako je u šumi najljepše. On unosi sklad, veselje i ljubav u šumu.
Knez Bodo
Knez Bodo – negativac u priči. Zao, bezobziran i bezosjećajan. Bio je gospodar dvora Vranja. Svoju zločestoću svakodnevno je pokazivao pa je tako bacao kamenje na djevojčicu, tjerao pse na prosjake i skitnice…
Knez Ulrik
Ulrik – mladi je knez. Kada je priča započela on je imao samo devet godina. Opisan je kao pravi mladi gospodin – vitkog stasa, rumeni obraza i crnih očiju. Nakon tri godine već je bio pravi gospodin, poput kraljevića, jahao je svoga vranca. Još od malena bio je čista suprotnost svoga oca. Dobar, brižan, plemenit i suosjećajan.
Jezik, stil i pripovijedanje
Vladimir Nazor u “Bijelom jelenu” koristi bogat i slikovit jezik koji stvara posebnu bajkovitu atmosferu. Njegova pripovjedna tehnika je jednostavna ali učinkovita, omogućujući čitatelju da se lako uživi u čarobni svijet šume i životinja.
Stil pisanja odlikuje:
- Bogati opisi prirode i životinja
- Jednostavan i razumljiv jezik prilagođen mlađim čitateljima
- Bajkoviti elementi i motivi
- Jasna podjela likova na dobre i zle
Vladimir Nazor je priču smjestio u neodređeno vrijeme, ali je ipak precizirao kako se radi o razdoblju kada su postojali kmetovi i vlastelini. Bajka je podijeljena na dvije priče: prvi se odnosi na Anku kada je imala samo šest godina i drugi dio s knezom Ulrikom koji ima devet godina.
Bijeli jelen je jedna od najljepši hrvatskih bajki koja nas uvlači u svijet životinja, ali i ljudi. Ova struktura omogućuje Nazoru da ispriča priču iz različitih perspektiva, stvarajući tako bogat narativni svijet.
Povijesni i kulturni kontekst
Vladimir Nazor bio je poznati romanopisac, pjesnik i putopisac. Rodio se 1876. godine u mjestu Postirama na otoku Braču. Vladimir je na otoku išao u osnovnu školu, a kada je napunio deset godina otišao je u Split kako bi mogao upisati klasičnu gimnaziju.
Nakon gimnazije je završio u Grazu studij prirodoslovnih znanosti, a potom otišao u Zadar kako bi radio kao profesor. Neko je vrijeme boravio u Crikvenici gdje je radio kao upravitelj, a nakon završetka rata, našao se na čelu Prezidija Hrvatskog sabora.
Vladimir Nazor je osim u književnosti djelovao i u politici. Kada se pridružio partizanima postao je suradnik Josipa Broza Tita. Smatraju ga uspješnim piscem koji je napisao velik broj knjiga, a jedan je dio stvaralaštva posvetio upravo djeci.
“Bijeli jelen” nastao je u razdoblju kada je hrvatska književnost bila pod utjecajem raznih struja, ali Nazor je uvijek težio izvornim narodnim motivima i prirodi. Svojim pričama za djecu, među kojima je i “Bijeli jelen”, Nazor je dao značajan doprinos razvoju hrvatske dječje književnosti.
Nazor je jedan od pisaca koji iza sebe ima plodan period stvaralaštva s mnoštvo novela, eseja, epova, romana, priča i članaka. Prva faza stvaralaštva obuhvaća razdoblje moderne i upravo u tom periodu Vladimir prelazi put od pjesnika koji traži vlastiti put ponesen slavenskim i hrvatskim motivima.
Osobne refleksije i dojmovi
“Bijeli jelen” ostavlja snažan dojam na čitatelja svojom jednostavnom ali dubokom porukom o pripadanju, dobroti i ravnoteži između svjetova. Priča o Anki/Zlatokosi koja pronalazi svoje mjesto prvo u životinjskom svijetu, a zatim ponovno među ljudima, predstavlja univerzalnu temu odrastanja i pronalaska vlastitog identiteta.
Posebno je dojmljiv prikaz životinjskog svijeta koji ima vlastite zakone, moralne vrijednosti i hijerarhiju, paralelnu s ljudskim društvom. Nazorova sposobnost da antropomorfizira životinje, a da ih istovremeno zadrži vjernima njihovoj prirodi, stvara uvjerljiv i čaroban svijet.
Kraj priče nosi gorko-slatku notu – Anka/Zlatokosa pronalazi sreću u ljudskom svijetu, ali gubi sposobnost komunikacije sa životinjama, što naglašava ideju da različiti svjetovi, iako mogu doći u kontakt, ostaju odvojeni, i da svatko treba pronaći svoje mjesto u svom prirodnom okruženju.
Utjecaj djela na književnost
“Bijeli jelen” ima značajno mjesto u hrvatskoj dječjoj književnosti i dio je književnog kanona koji se čita kao lektira u osnovnim školama. Nazorovo djelo imalo je utjecaj na kasnije hrvatske pisce koji su pisali za djecu, posebno u žanru bajke i fantastike.
Od njegovih radova najviše se izdvajaju djela poput: “Albus-kralj”, “Minji”, “Halugica”, “Svjetionik”, “Bijeli jelen”… Napisao je preko 500 pjesama, a najpoznatija prozna djela su: “Veli Jože”, “Krvavi dani”, “Zagrebačke novele”, “Živana”… Umro je 1949. godine u Zagrebu. Njemu u čast svake se godine dodjeljuje nagrada s njegovim imenom za umjetnička dostignuća.
Svojim pristupom narodnim motivima i bajkovitim elementima, Nazor je pomogao u stvaranju posebnog stila u hrvatskoj dječjoj književnosti koji kombinira fantastične elemente s poukama o moralu i ljudskoj prirodi. “Bijeli jelen” tako nije samo dječja priča, već i književno djelo koje progovara o univerzalnim ljudskim vrijednostima i odnosu čovjeka prema prirodi.
