Hans Christian Andersen (1805. – 1875.) bio je danski književnik rođen u obitelji siromašnog postolara. Odrastao je u neimaštini, no kasnije je postao jedan od najpoznatijih svjetskih pisaca bajki.
“Djevojčica sa šibicama” jedna je od njegovih najdirljivijih i najtužnijih bajki, prvi put objavljena 1845. godine. Ova priča govori o siromašnoj djevojčici koja prodaje šibice na ulici tijekom hladne novogodišnje noći.
Kroz ovu bajku, Andersen ukazuje na društvene probleme svog vremena, posebice na siromaštvo i neimaštinu, stvarajući dirljivo djelo koje i danas izaziva snažne emocije kod čitatelja.
Kratki sadržaj
Uvod
Radnja priče odvija se tijekom posljednje večeri u godini, uoči Nove godine. Vani je bila izuzetno hladna zimska noć, snijeg je neprestano padao, a temperatura je drastično padala. Ulicama grada hodala je mala, siromašna djevojčica koja je prodavala šibice.
Bila je neprimjereno odjevena za tako hladnu zimu – gologlava i bez adekvatne obuće. Na nogama je prvotno imala prevelike papuče koje su pripadale njezinoj majci, no tijekom bijega pred kolima koja su projurila ulicom, izgubila je jednu papuču, dok je drugu uzeo neki dječak koji joj se rugao govoreći da će mu poslužiti kao kolijevka kad bude imao dijete.
Djevojčica je sada hodala bosih nogu koje su od hladnoće postale crvene i plave. U svojoj staroj pregači nosila je šibice koje je trebala prodati, a jednu kutiju držala je u ruci.
Cijeli dan nije uspjela prodati ni jednu jedinu kutiju šibica, nije zaradila ni jednu paru. Bila je gladna, promrzla i potištena, no kući se nije smjela vratiti. Njezin otac joj je zaprijetio da se ne vraća dok ne proda sve šibice, jer bi u suprotnom dobila batine.
Dok je lutala ulicama, osjećala je miris pečene guske koji se širio iz osvijetljenih kućnih prozora. Svuda su ljudi pripremali doček Nove godine, uživajući u toplini svojih domova, okruženi hranom i obitelji.
Djevojčica je s čežnjom promatrala te prizore, osjećajući se potpuno isključeno iz tog svijeta radosti i obilja, dok je sama bila prepuštena hladnoći i samoći.
Kuće su bile osvijetljene, a na prozorima su se vidjele pripreme za novogodišnju večeru. Djevojčica je promatrala sretne obitelji koje su se okupljale oko bogatih stolova, osjećajući još veću samoću i tugu.
Njezina vlastita kuća nije predstavljala utočište. Živjela je s ocem u hladnom potkrovlju gdje je vjetar puhao sa svih strana, unatoč tome što su najveće rupe zapušili slamom i krpama. Njezin dom bio je hladan poput ulice, a dodatno opterećen strahom od očeve grubosti.
Zaplet
Hladnoća je postajala sve neizdržljivija. Djevojčica je odlučila potražiti zaklon između dvije kuće, od kojih je jedna malo više stršala na ulicu.
Šćućurila se u tom kutu, podvila nožice poda se, ali joj je i dalje bilo sve hladnije. Ruke su joj se ukočile od studeni, a ona je razmišljala kako bi bilo lijepo upaliti samo jednu šibicu da se malo ugrije.
Napokon je skupila hrabrost i odlučila zapaliti jednu šibicu. Kad je šibica zaplamtjela, djevojčici se učinilo da sjedi pored velike tople željezne peći ukrašene sjajnim mesinganim ukrasima. Osjećala je divnu toplinu dok je pružala ruke prema plamenu, no kad se šibica ugasila, privid je nestao i ona se ponovno našla u hladnoj stvarnosti.
Potaknuta trenutnim olakšanjem, odlučila je zapaliti još jednu šibicu. Ovaj put, plamen je osvijetlio zid koji je postao proziran poput koprene. Kroz njega je mogla vidjeti u sobu gdje je stajao stol prekriven bijelim stolnjakom, s posuđem od finog porculana.
Na stolu se pušila pečena guska punjena šljivama i jabukama. A onda se dogodilo nešto neobično – guska je skočila sa stola i, s nožem i viljuškom zabodenim u leđima, zagegala prema djevojčici. No, upravo kad je guska došla do nje, šibica se ugasila i pred njom je ponovno bio samo hladni, debeli zid.
Djevojčica je zapalila treću šibicu. Sada se pred njom ukazala prekrasna božićna jelka, veća i ljepše ukrašena od one koju je prošle godine vidjela kroz staklena vrata u kući bogatog trgovca.
Tisuće svjećica gorjelo je na zelenim granama, a šarene slike, poput onih u izlozima trgovina, gledale su ravno u nju. Djevojčica je ispružila ruke prema jelci, ali u tom trenutku šibica se ugasila.
Međutim, sjaj božićnih svjećica nije nestao. Počele su se uzdizati sve više i više, dok se nisu pretvorile u sjajne zvijezde na nebu. Jedna od njih je pala, ostavljajući za sobom dugi plameni trag.
“Netko umire”, pomislila je djevojčica, sjećajući se kako joj je baka, jedina osoba koja ju je ikada voljela i koja je sada bila mrtva, govorila da kad zvijezda padne, nečija duša odlazi Bogu.
Rasplet
Djevojčica je zapalila novu šibicu, i u sjaju plamena ukazala joj se njena pokojna baka, sva blistava, blažena i zadovoljna. “Bako!” povikala je djevojčica. “Uzmi me sa sobom! Znam da ćeš nestati čim se šibica ugasi, kao što je nestala topla peć, divna pečena guska i prekrasna velika jelka!”
Da baka ne bi nestala, djevojčica je brzo zapalila sve preostale šibice iz kutije. Šibice su planule divnim, sjajnim plamenom, jasnijim od dnevne svjetlosti. Nikad prije baka nije izgledala tako lijepa i velika. Uzela je djevojčicu u naručje i podigla je visoko, visoko u nebo, u radost i toplinu, gdje više nije bilo ni zime, ni gladi ni straha.
Djevojčica i baka zajedno su letjele u sjaju i radosti, sve više i više. Letjele su prema mjestu gdje nema ni hladnoće, ni gladi, ni straha – odletjele su k Bogu.
Ova simbolička scena predstavlja smrt djevojčice, no prikazana je kao oslobođenje od patnje i prelazak u bolji svijet, gdje je konačno našla utjehu i ljubav koju je toliko žudjela tijekom života.
U mirnom novogodišnjem jutru, u kutu između dvije kuće, pronašli su je ukočenu, smrznutu, s rumenim obrazima i osmijehom na usnama.
Bila je mrtva, smrznula se tijekom posljednje noći stare godine. Pred njom su ležale gotovo potpuno izgorjele šibice. “Htjela se ugrijati”, govorili su prolaznici koji su je našli. No, nitko nije ni slutio kakve je divne prizore vidjela prije nego što je umrla i s kakvom je radošću ušla u novu godinu sa svojom voljenom bakom.
Ovo tragično otkriće djevojčičinog tijela ujutro predstavlja oštru suprotnost između njezine fizičke smrti i duhovnog oslobođenja koje je doživjela u svojim vizijama.
Dok je svijet oko nje nastavljao svojim uobičajenim tokom, nitko nije znao njezinu unutarnju priču, njezine patnje ili posljednje trenutke utjehe. Ova diskrepancija između vidljive stvarnosti i nevidljivog duhovnog iskustva čini srž ove dirljive priče.
Zaključak
“Djevojčica sa šibicama” završava kontrastom između surove sudbine siromašne djevojčice i nesvjesnosti društva oko nje. Dok ljudi koji nalaze njezino tijelo mogu samo nagađati da se “htjela ugrijati”, čitatelj ima privilegiju znati da je njezin odlazak bio ispunjen vizijama i konačno, susretom s voljenom bakom koja ju je odvela u svijet bez patnje.
Ova bajka, iako naizgled jednostavna, duboko je protkana društvenom kritikom. Andersen kroz sudbinu male prodavačice šibica ukazuje na klasne razlike i nepravde društva svoga vremena.
Dok bogati uživaju u toplini svojih domova i obilnim gozbama, siromašna djeca umiru od gladi i hladnoće na ulicama. No, autor ne završava priču samo s ovom mračnom stvarnošću – transcendentalni elementi bajke nude utjehu sugerirajući da postoji pravda i milost izvan granica ovozemaljskog postojanja.
Kroz simboličke vizije koje djevojčica doživljava paljenjem šibica, Andersen ilustrira čežnje i snove najsiromašnijih – topli dom, hrana, svečanost i, najvažnije, ljubav i prihvaćanje.
Svaka upaljena šibica predstavlja trenutak bijega iz surove stvarnosti, ali i podsjetnik na prolaznost sreće u svijetu koji je prema djevojčici bio tako nemilosrdan.
Andersen nije slučajno odabrao Novu godinu kao vrijeme radnje. Vrijeme kada većina ljudi razmišlja o novim počecima, sreći i blagostanju, za djevojčicu je značilo samo još jedan dan borbe za preživljavanje.
No, ironično, ona je ipak dobila svoj “novi početak”, iako ne onaj koji društvo slavi. Njezin prelazak u drugi svijet, prikazan kroz posljednje vizije, nudi drugačiju vrstu utjehe – onu koja nadilazi materijalne potrebe i društvene konvencije.
Ova bajka ima snažnu moralnu poruku koja poziva čitatelje na razmišljanje o vlastitim privilegijama, o patnji drugih i o društvenoj odgovornosti.
Andersen nas podsjeća da dok slavimo i uživamo u blagodatima života, ne smijemo zaboraviti one manje sretne, one kojima je potrebna naša pomoć i suosjećanje. U tom smislu, priča “Djevojčica sa šibicama” nije samo tužna bajka za djecu, već snažan podsjetnik odraslima o vrijednostima humanosti, empatije i društvene pravde.
Tema i ideja djela
Tema “Djevojčice sa šibicama” je duboko emotivna i socijalno osviještena. U središtu priče nalazi se prikaz ekstremnog siromaštva, društvene nepravde i ljudske patnje, posebice patnje nedužnog djeteta.
Andersen kroz lik male prodavačice šibica razotkriva mračnu stranu društva 19. stoljeća – svijet u kojem su siromašni, posebno djeca, prepušteni surovoj sudbini.
Glavne teme koje se isprepliću kroz djelo uključuju:
- Socijalna nejednakost – oštra suprotnost između siromašne djevojčice na hladnoj ulici i toplih, osvijetljenih domova bogatih građana
- Dječja patnja – prikaz zlostavljanja i iskorištavanja djece kroz lik oca koji tjera djevojčicu da prodaje šibice po hladnoći
- Smrt kao oslobođenje – paradoksalno, smrt je prikazana kao izbavljenje iz patnje ovozemaljskog života
- Duhovni svijet nasuprot materijalnom – kroz vizije djevojčice, autor sugerira postojanje duhovne utjehe koja nadilazi materijalnu bijedu
Ideja djela nadilazi jednostavnu kritiku društva. Andersen nas podsjeća da zastanemo i razmislimo o onima koji žive u siromaštvu i neimaštini. Kroz ovu bajku autor poručuje da život nisu samo slavlja i blještavilo, već da moramo biti svjesni patnje drugih i ispuniti svoja srca ljubavlju i toplinom prema bližnjima.
Priča također nosi snažnu poruku o vrijednosti ljudskog života i dostojanstva koje se ne bi smjelo dovoditi u pitanje socijalnim statusom. Kroz kontrast novogodišnje noći – vremena slavlja i radosti – s tragedijom djevojčice, Andersen stvara snažan emotivni učinak koji potiče čitatelja na razmišljanje o pravim vrijednostima i ljudskoj solidarnosti.
Analiza likova
Djevojčica sa šibicama
Glavni lik priče je neimenovana siromašna djevojčica koja prodaje šibice po ulicama grada. Njezin lik utjelovljuje nevinost, patnju i nemoć najranjivijih članova društva – siromašne djece. Djevojčica je opisana kao “gologlava i bosonoga”, fizički neadekvatno zaštićena od surove zime, što simbolizira njezinu potpunu izloženost i ranjivost.
Ključne karakteristike djevojčice:
- Žrtva društvene nepravde – prisiljena je raditi u neljudskim uvjetima umjesto da uživa u djetinjstvu
- Emotivna i maštovita – njezine vizije otkrivaju duboke čežnje za osnovnim životnim potrebama (toplina, hrana) i ljubavlju (vizija bake)
- Strpljiva i izdržljiva – unatoč ekstremnim teškoćama, ne predaje se odmah
- Dobrodušna – usprkos svim nedaćama, nije ogorčena niti zlonamjerna
Otac djevojčice
Iako se pojavljuje samo posredno, lik oca ima značajnu ulogu u priči. Opisan je kao strog i nasilan – prijeti djevojčici batinama ako se vrati kući bez prodanih šibica. Predstavlja okrutnost društva koje eksploatira najslabije i obiteljsko nasilje koje je bilo rašireno u siromašnim slojevima.
Baka djevojčice
Pokojna baka jedina je osoba koja je pokazivala ljubav prema djevojčici. Njezin lik predstavlja utjehu, bezuvjetnu ljubav i spasenje. Simbolički, ona postaje djevojčičin vodič prema onostranom, boljem svijetu. Kroz lik bake, Andersen sugerira postojanje duhovne utjehe i pravde koja nadilazi ovozemaljsku patnju.
Prolaznici i društvo
Neimenovani prolaznici koji ujutro pronalaze smrznuto tijelo djevojčice predstavljaju društvo koje je slijepo na patnju drugih dok ne postane prekasno. Njihova kratka opaska da se “htjela ugrijati” pokazuje površno razumijevanje tragedije bez stvarnog uvida u dubinu patnje koju je doživjela.
Kroz ove likove, Andersen stvara mikrokozmos društva 19. stoljeća s njegovim klasnim razlikama, nepravdama i paradoksima, istovremeno dajući univerzalnu sliku ljudske patnje i nade koja nadilazi povijesni kontekst i ostaje relevantna do današnjih dana.
Jezik, stil i pripovijedanje
Hans Christian Andersen razvio je prepoznatljiv pripovjedački stil koji “Djevojčicu sa šibicama” čini posebno dirljivom. Njegovo pripovijedanje odlikuje jednostavnost i pristupačnost jezika, što omogućuje široku čitateljsku publiku, od djece do odraslih. Međutim, iza te prividne jednostavnosti krije se složena mreža simbola, metafora i emocionalnih slojeva.
Stil pripovijedanja karakterizira:
- Kontrast – Andersen majstorski koristi kontraste između topline i hladnoće, svjetla i tame, bogatstva i siromaštva, stvarnosti i mašte, života i smrti. Ovi kontrasti pojačavaju emotivni učinak priče i naglašavaju njezinu socijalnu poruku.
- Simbolizam – Šibice koje djevojčica pali simboliziraju kratkotrajnu nadu i utjehu u surovoj stvarnosti. Svaka upaljena šibica stvara viziju koja predstavlja osnovne ljudske potrebe i čežnje – toplina, hrana, svečanost, ljubav.
- Senzorna slikovitost – Autor detaljno opisuje fizičke osjete hladnoće (“nožice su joj se sasvim ukočile od studeni”) i topline (prizor “velike tople željezne peći”), stvarajući snažan emotivni doživljaj kroz senzorne detalje.
Pripovjedačka perspektiva je treće lice, ali s dubokim uvidom u djevojčičine misli i osjećaje. Ovaj pristup omogućuje čitatelju da istovremeno promatra događaje iz socijalno-kritičke perspektive, ali i da emotivno suosjeća s glavnim likom.
Jezične karakteristike uključuju:
- Jednostavne, jasne rečenice pristupačne mlađim čitateljima
- Bogat opisni jezik koji stvara živopisne slike
- Dirljive dijaloge (poput djevojčičinog vapaja “Bako!”)
- Pažljivo odabrane detalje koji potiču empatiju čitatelja
Ono što Andersenov stil čini posebnim je sposobnost da ispreplete realističan prikaz socijalne bijede s elementima fantastike i transcendentalnog. Time stvara bajku koja istovremeno funkcionira kao društvena kritika, psihološka studija i duhovna alegorija, čineći je pristupačnom i relevantnom za različite dobne skupine i čitatelje različitih interesa.
Povijesni i kulturni kontekst
“Djevojčica sa šibicama” nastala je 1845. godine, u vrijeme kada je Europa prolazila kroz velike društvene i ekonomske promjene.
Industrijska revolucija bila je u punom zamahu, stvarajući oštru podjelu između bogatih industrijalaca i siromašnih radnika. Danska, Andersenova domovina, iako nije bila među najindustrijaliziranijim zemljama, također je osjećala ove društvene podjele.
Priča odražava stvarnost mnogih siromašnih obitelji tog vremena:
- Dječji rad bio je uobičajena praksa; djeca su često bila prisiljena zarađivati za život u opasnim uvjetima
- Ulični prodavači, poput djevojčice sa šibicama, bili su česta pojava u gradovima 19. stoljeća
- Visoka stopa smrtnosti među siromašnom djecom, posebno tijekom zimskih mjeseci
- Nedostatak socijalne zaštite za najranjivije članove društva
Andersen je i sam iskusio siromaštvo u djetinjstvu kao sin siromašnog postolara, što mu je dalo autentičan uvid u patnje koje opisuje. Njegova osobna pozadina utjecala je na njegovo snažno zagovaranje socijalne pravde kroz književnost.
U književno-povijesnom kontekstu, “Djevojčica sa šibicama” pripada razdoblju romantizma, koji je često idealizirao djetinjstvo i nevinost, ali s Andersenovim jedinstvenim realističnim pristupom socijalnim temama. Ova kombinacija romantičarskih i realističnih elemenata čini njegovo stvaralaštvo posebnim u kontekstu europske književnosti 19. stoljeća.
Bajka također odražava kršćansku tradiciju i vjerovanja tog vremena, posebno kroz simboliku prelaska duše u nebeski svijet. Međutim, Andersen transformira ove tradicionalne elemente u univerzalnu poruku o humanosti koja nadilazi specifični vjerski kontekst.
Zanimljivo je da Andersenove bajke nisu odmah stekle priznanje kritike; isprva su smatrane bezvrijednim, ali su s vremenom postale prepoznate kao remek-djela dječje književnosti prevedena na više od 40 jezika.
“Djevojčica sa šibicama” danas se smatra jednom od njegovih najtužnijih, ali i najdubljih priča, koja nastavlja inspirirati adaptacije u različitim medijima, uključujući film, kazalište i glazbu.
Osobne refleksije i dojmovi
“Djevojčica sa šibicama” jedna je od onih priča koje ostavljaju dubok trag na čitatelja, bez obzira na dob. Njezina emotivna snaga proizlazi iz univerzalnosti tema koje obrađuje i duboke humanosti kojom su predstavljene.
Čitajući ovu bajku, teško je ostati ravnodušan prema patnji male protagonistice, što potiče na razmišljanje o vlastitoj ulozi u društvu i odgovornosti prema drugima.
Nekoliko aspekata priče posebno se ističe u osobnom doživljaju:
- Emotivni kontrast između novogodišnje radosti većine i duboke patnje djevojčice stvara snažan osjećaj nepravde koji poziva na empatiju i djelovanje
- Dvostruko čitanje kao dječja bajka i kao društvena kritika omogućuje različita tumačenja i doživljaje na različitim razinama
- Transcendentalni elementi pružaju utjehu usred tuge, sugerirajući da patnja, iako stvarna, nije konačna
Dirljiva je sposobnost Andersena da kroz jednostavnu priču o malom djetetu progovori o tako dubokim temama kao što su socijalna nepravda, smrt, nada i utjeha. Upravo ta kombinacija jednostavnosti i dubine čini ovu bajku bezvremenom i stalno relevantnom.
Za suvremenog čitatelja, priča nosi dodatnu dimenziju – podsjetnik na privilegije modernog društva, ali i na činjenicu da siromaštvo i dječja patnja nisu nestali, samo su poprimili drugačije oblike.
U doba konzumerizma i materijalističkih vrijednosti, “Djevojčica sa šibicama” služi kao snažan podsjetnik da “život nisu samo slavlja i blještavilo” i poziva nas da “ispunimo naša srca ljubavlju i toplinom” prema onima kojima je to najpotrebnije.
Možda je najvažniji aspekt osobnog doživljaja ove bajke upravo njezina sposobnost da potakne istinsku empatiju, ne samo trenutnu sućut.
Andersen ne poziva čitatelja samo da žali djevojčicu, već da razmisli o društvenim strukturama koje omogućuju takvu patnju i vlastitoj ulozi u njima – što čini ovu naizgled jednostavnu dječju priču iznenađujuće relevantnom za etičke i društvene izazove suvremenog svijeta.
Utjecaj djela na književnost
“Djevojčica sa šibicama” ostavila je neizbrisiv trag na svjetsku književnost i kulturu, postavši jedna od najprepoznatljivijih bajki H. C. Andersena i nezaobilazan dio dječje književnosti diljem svijeta. Njezin utjecaj proteže se daleko izvan granica dječje literature, dotičući različite aspekte umjetnosti i društvenog aktivizma.
Literarni utjecaj djela očituje se kroz nekoliko dimenzija:
- Revolucionarna promjena u dječjoj književnosti – Za razliku od ranijih bajki koje su često imale sretan završetak, Andersen je uveo realističnije i emotivno složenije narative koji ne štede djecu od suočavanja s teškim životnim istinama
- Socijalno angažirana književnost – Priča je postavila obrazac za književnost koja koristi naizgled jednostavne narative za prenošenje složenih društvenih kritika, utječući na kasnije autore koji su pisali o socijalnoj nepravdi
- Spoj realizma i fantastike – Andersenov jedinstveni stil koji kombinira surovi realizam s elementima fantastike utjecao je na razvoj moderne bajke i fantastične književnosti
Kulturni utjecaj djela vidljiv je kroz brojne adaptacije u različitim medijima:
- Filmske i televizijske adaptacije, od najranijih nijemih filmova do suvremenih animacija
- Kazališne predstave i baleti
- Glazbene kompozicije inspirirane pričom
- Likovne interpretacije kroz ilustracije, slike i skulpture
Prema navedenim izvorima, Andersenove bajke prevedene su na više od 40 jezika, a “Djevojčica sa šibicama” spada među one koje su doživjele najširu recepciju.
Zanimljivo je da ova priča, koja je isprva bila zanemarena od strane kritike (kao i većina Andersenovih bajki), s vremenom je stekla status klasika koji nastavlja inspirirati umjetnike i mislioce.
Njezina univerzalna tema socijalne nepravde i emotivna snaga pridonijele su razvoju književnosti koja ne samo da zabavlja, već i potiče na razmišljanje o važnim društvenim pitanjima.
U suvremenom kontekstu, “Djevojčica sa šibicama” nastavlja inspirirati rasprave o socijalnoj pravdi, siromaštvu i zaštiti djece, povezujući književnu tradiciju 19. stoljeća sa suvremenim društvenim pitanjima i demonstrirajući trajnu moć književnosti da humanizira socijalne probleme i potiče empatiju.
